Ticket to paradise
Prekid veze
Prekinula sam s dečkom. Godinu i 2 mjeseca. Nije puno al što da vam kažem, praktički smo živjeli zajedno u njegovom stanu i ja sam samo trebala donjet ostatak stvari i proglasit preseljenje službenim. Umjesto toga, svako je krenuo na svoju stranu. Volim ga i znam da i on mene voli, ali za kvalitetnu vezu je potrebno više od ljubavi.
Nama je falilo povjerenje, a problemi su postali nepodnošljivi. Ufurao se u kocku. A ja u svoje gladovanje. Umjesto da budemo dvije zrele osobe, partneri i tim, mi smo bili samo djeca, oboje izgubljeni i sebični. Veza nebi trebala bit pokušaj da se spašava nekog niti da se u drugome traži spas. On je mene pokušavao izvuć iz mojih glupih kompleksa, a ja njega iz njegove ovisnosti. I moralo je puknut. Žao mi je i znam da će mi jako nedostajat. On je prvi s kojim sam planirala budućnost i kojeg sam zamišljala kao oca svog djeteta (jednog dana). Ali, vrijeme lječi sve rane, a napredovat u životu možemo samo odvojeno, svako na svojoj strani, jer nesvjesno i nenamjerno mi smo zapravo gurali jedan drugog prema dnu. Eto, iskreno mu želim svu sreću u životu jer to i zaslužuje, a ja ću bit dobro ovako kako jesam. Znam, kad prođe vrijeme i kad još sazrijem, zaljubit ću se opet i bit sretna s nekim drugim. Volim te...
p.s. malo sam lječila tugu u čokoladi ovih dana, ali sad se spremna vraćam natrag svom cilju. pusa svim leptiricama
.........
16. 10. 61 kg
Sad je dosta, moram nekako ubrzati tu silaznu putanju kilaži jer ću inače zveknut na živce :D
Dajem si 10 dana da skinem 4 kg. Vidjet ćemo dal ću uspjet. Držite fige ;)
Ovo će mi bit prehrana:
ujutro: žlica jabučnog octa
kava bez šećera (da bljak, al moram)
tokom dana: svaka 3 sata jedan dvopek - da zavaram želudac
puno vode
navečer: 3 šljive
Ovo sam prije radila i uspjevalo mi je pa bi trebalo i sada.
Drage Leptirice!
Sve ste vi meni thinspo. Neznam kako izgledate, ali dovoljno je čitati vas da čovjek dobije inspiraciju.Vaše borbe su mi veća inspiracija od bilo koje thinspo slike i zbog toga vam posvećujem ovaj post. Sve smo mi lađe kojima nekad treba puhnuti u jedro da bi nastavile svoj put i zahvaljujem vam što svojim pričama i savjetima šaljete vjetar i u moja jedra. Ponovno se osjećam dobro. Ne zato što izgledam savršeno, već zato što imam snage kročiti tim putem i postati ono što želim. A tome ste i vi zaslužne. Čitam vas puno dulje nego što pišem i toliko me toga iz vaših priča potaknulo da se potrudim još više. Zašto? Zato što se može. S vašim uspjesima sve više vjerujem u vlastiti uspjeh, a s vašim padovima spoznajem da nisam jedina i da stvarno nije sramota pasti, već je sramota ne ustati. A vi imate toliko snage ustati nakon svakog pada i boriti se dalje. Ne poznajem vas, ali znam da smo sve povezane, ako ničim drugim onda istim ciljem. Sve želimo kontrolu nad svojim životima, sve želimo barem malo približiti se savršenstvu. Sigurna sam da ćemo uspjeti. Želim vam puno sreće,
vaša Pahulja
______________________________________________________________
U posljednjih tjedan dana skinula sam kilu. Očekivala sam više jer sam se stvarno trudila, a i prije sam znala skinuti po 3 kg u istom vremenskom roku. Neznam, valjda sam toliko usporila metabolizam da što god izbjegavala od hrane jednostavno ne može brže. Morat ću više vježbati. Inače ujutro pijem kavu, popodne jedem uglavnom kuhano povrće (nema vitamina jer je kuhano ali je dobro za probavu) i navečer jogurt ili nešto od voća. Neki put znam jest dvopek jer me zasiti, a niskokaloričan je, ali onda treba pit više tekućine jer je suh. Dobri su i oni djetni keksi od riže. Tokom dana pijem vodu ili limunadu bez šećera. Ne volim čajeve. Vježbam svako jutro. Mrzim one klasične ponavljajuće vježbe tipa trbušnjaka i to. Jednostavno su mi predosadne. Ono što volim je plesati. To je jedina aktivnost kojoj se istinski veselim. Preporučam svima jer su u pokretu sve skupine mišića, dobro se oznojite, a k tome je zabavno. Inače, najviše što sam imala bilo je 75 kg, onda sam u godinu dana pala na 52 kg, pa su me moji pritisnuli i popustila sam, skočila na 62 kg. Da dozvolila sam si to. Ali uvijek sam bila borac i ne smeta me. Mislim, žao mi je što je toliki trud propao, ali sada ponovno imam cilj - 55 kg. Jedva čekam :)))
Tako si lijepa
Bila sam svinja. Valjala sam se u blatu.
Blato... imalo je tako dobar okus da ništa nije bilo bitno.
Samo gutaj i gutaj dok postaješ sve teži.
Samo gutaj dok tebe guta isto blato.
Toneš.
Bila sam svinja. Onda sam ugledala vodu.
Voda... nije imala okusa, samo sjajnu aluminijsku površinu.
Samo gledaj i gledaj dok se tvoj lik presijava.
Samo gledaj dok ti voda pokazuje svinju.
Plačeš.
Bit ću leptir. Jer sam ugledala vodu.
Blato... postaje otrov. Voda... počinje me čistiti iznutra.
Samo čekaj i čekaj dok ti se tijelo transformira.
Samo čekaj dok te voda ne izbaci u zrak.
Letiš.
I tako si lijepa.
Glas
Oduvijek sam imala potrebu spašavat druge, pomagat im, izvlačit ih iz kaša koje su sami priredili. Mnogi bi rekli da sam dobra, nesebična. Ali stvar je u tome što takvi nesebični činovi imaju itekako sebičnu pozadinu. Kad slušaš tuđe probleme, ne moraš pričati o svojima. Kad tražis solucije za druge, ne moraš se suočavati sa vlastitim demonima. Kad gledaš tuđi život, ne moraš gledati svoj. I on, onako nebitan u tom trenu, postaje tako lijep, bez problema, gotovo prelagan za živjeti.
Ipak, onih dana kad ne slušaš i ne brišeš tuđe suze, jedino što ti preostaje jest da se pogledaš u ogledalo. Hvala Bogu, ono zna kako da te spusti na zemlju. Sve ono o čemu izbjegavaš razmišljati odjednom postaje kristalno jasno. A onaj glas kao ubrzana snimka baca ti tvoje vlastite misli koje su čučale u tebi i čekale tren da budeš sama da mogu početi vrištati. Zašto to radiš? Nema smisla, uništit ćeš se! A onda tišina. Sve je u redu. Samo, od danas nećeš jesti.
Oduvijek sam imala želju postati mršava. Samo što više neznam što je mršavo. Neznam gdje počinjem ja a gdje završava moja bolest. Jeli to bolest? Nekad sam uvjerena da nije. Kad slušam druge kako se žale na normalne stvari u životu, onda sam i ja normalna. Onda moje bolesti nema. Ali kad sam sama bojim se da je to sve oduvijek bila bolest, da jedino što znam jest izvrtati svoju sliku. Jedan dan sam hrpa kamenja i olova, ogromna i teška, a drugi dan tek mala pahulja, laganija od pera. Jedan dan sam svjesna da je ludost to što činim, drugi dan okrenem obraz i napravim to opet. A zašto? Ima li smisla to što radim? Jedan dan ima, drugi dan nema. Jedino što nije prevrtljivo u mojoj glavi jest strah. Strah od debljine, strah da će drugi saznati, strah da ću na kraju morati priznati poraz, ustati se i boriti sa vlastitim demonom. Zašto je sve to tako teško? Na kraju jedino što želim je biti sretna kao i svi drugi ljudi.
Ponovo, moj problem više nije problem, on postaje rješenje. Jer kad mi ana počne šaputati sve se čini tako jednostavno. Ne opiri se, samo me primi za ruku i ja ću te voditi. Bit ćeš mršava, lijepa i sretna.
